Od pokretanja obilježavanja Međunarodnoga dana pismenosti, šezdesetih godina prošloga stoljeća, pa do danas, shvaćanje pojma pismenosti kontinuirano se razvijalo i mijenjalo kako su se mijenjale i društvene, političke, znanstvene, tehničke i druge okolnosti. Osnovno shvaćanje pismenosti prvenstveno podrazumijeva kompetencije u području čitanja i pisanja, a ponekad i računanja. Iako se precizna definicija pismenosti razlikuje od zemlje do zemlje, danas ona obuhvaća mnoge više te vrlo često, uz vještine pisanja, čitanja i računanja, uključuje i osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanja stranih jezika i korištenja suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drukčijih te osposobljenost za trajno učenje. Prevladava i shvaćanje da pismenost nema jednu, već više dimenzija (npr. čitalačka, dokumentacijska i numerička pismenost), koje ne moraju biti jednako razvijene. Isto tako, osim opće pismenosti, govorimo i o raznim drugim vrstama pismenosti (informatička, matematička, znanstvena, metodološka, ekološka itd.).

Pojam pismenosti u razvijenim državama Europe sve se češće veže uz pojam ključnih kompetencija. Ovdje se radi o temeljnim znanjima i vještinama koje su prepoznate kao preduvjet cjeloživotnom učenju, kompetencijama što ih je potrebno steći tijekom inicijalnog obrazovanja za uspješno učenje tijekom ostatka života. Ako pismenost shvatimo kao nešto što je nužno za bilo kakvo daljnje napredovanje u nekomu društvu, tada izazovi globalizacije, sve brže promjene u društvu i gospodarstvu te pojava novih tehnologija, ukazuje da puka vještina čitanja i pisanja nije dovoljna.

UNESCO, organizacija koja je pokrenula ovu inicijativu, ističe kako je pismenost temeljno ljudsko pravo kao i temelj za cjeloživotno učenje. Pismenost je apsolutno nužan preduvjet društvenog i osobnoga razvoja te se potencijal pismenosti za transformaciju života ljudi ne može precijeniti. Za pojedince, obitelji i društva ona je instrument osnaživanja koji pozitivno utječe na zdravlje, prihode i odnose sa svijetom. Pismenost u svim svojim dimenzijama donosi korist pojedincu i društvima, utječe na rast samopouzdanja, osnažuje za individualnu i kolektivnu akciju, oslobađa kreativnost i osposobljava za kritičku refleksiju stvarnosti. Također, političke i kulturne koristi te koristi u područjima poput obrazovanja, ekonomije, očuvanja zdravlja, reprodukcije i ravnopravnosti spolova jasno su vezane uz podizanje razine pismenosti. Pismeno društvo je dinamičko društvo, društvo gdje se aktivno razmjenjuju ideje i vode rasprave. Nepismenost je, pak, prepreka boljemu životu te čak može voditi porastu isključivosti i nasilja.